INTERVJU
Petra Dugandžić u posve novoj ulozi
Tekst: Željka Stanković
Fotografije: Darko Tomaš / Cropix
Ovih je dana gotovo nemoguće doći do zagrebačke glumice Petre Dugandžić jer je njen cjelodnevni raspored popunjen probama u kazalištu Luda kuća. No, to je nimalo ne umara, naprotiv, još satima poslije osjeća adrenalin i doživljava navale pozitivne energije. Jer nakon 20 godina glumačke karijere prvi se put našla u ulozi – redateljice. Priprema, naime, predstavu “Ništa bez reklame” nastalu u suradnji s Glorijom, čija je premijera 20. travnja. U tu je avanturu, kaže, ušla čvrsto i bez zadrške, osobito zato što je jedna od tema o kojima progovara menstruacija, koja je u društvu i dalje tabu.
“Velik je korak već to što je ta tema ušla u kazalište. Komedija je direktan put do buđenja emocija publike i ponekad je najbolji alat za prijenos možda i dramatične teme. Predstava može potaknuti publiku da razmisli o temi menstruacije, a vjerujem da se time bavimo na najbolji mogući način”, govori Petra Dugandžić. Za Gloriju govori o tremi uoči premijere te na koji način ju je rad na ovaj predstavi promijenio i u mnogočemu – oslobodio.
Što je u fokusu vašeg redateljskog prvijenca?
– Okidač cijele priče je menstrualno siromaštvo kao aktualni problem. U predstavi propitkujemo političku korektnost i odgovaramo na pitanje jesmo li u trčanju za novcem zaboravili prave vrijednosti. Drago mi je što se bavim temom koja me se osobno tiče a od toga nema bolje inspiracije.
Kako ste se našli u ulozi redateljice?
– Mi glumci dođemo do faze kad poželimo pogledati stvari iz drugog kuta ili ih uzeti u svoje ruke. Ideja je došla iz Lude kuće, koju doživljavam svojim matičnim kazalištem jer surađujem s njima od početka. Kada su mi njeni osnivači, moji kolege Rene Bitorajac i Branko Đurić Đuro, ponudili režiju, bilo mi je jasno da želim opravdati njihovo povjerenje. Živi bili pa vidjeli.
Predstava može potaknuti publiku da razmisli o temi menstruacije, a vjerujem da se time bavimo na najbolji mogući način
Koja vam je glavna misao tijekom stvaranja predstave?
– Proces je beskrajno kreativan. Predstavu stvaramo iz scenarija našeg autorskog tima Slavice Šnur i Marka Hrenovića, četvero glumaca izvodi sam tekst, a na meni je da sve to spojim. Glavna misao je – možeš ti to.
Koje glumce ste odabrali i kakve imaju uloge?
– Draško Zidar maestralno glumi direktora marketinške agencije Orkana. Ljubitelj je životinja, posebno janjeta na ražnju, a po njemu je sigurno smišljena i ona – kako vjetar puhne. Njegovu najvjerniju obožavateljicu, lijevu i desnu ruku, a najčešće i mozak – Dolly – igra jedna od hrvatskih najboljih komičarki Ana Begić Tahiri. Dolly u agenciji sjedi nasuprot Nine koja je moralna vertikala svoje generacije, borac za ljudska prava i političku korektnost. Igra je naša nova nada Nikolina Prkačin kojoj je ovo jedan od prvih projekata u kazalištu. Agencija u svojim reklamama zapošljava glumca, Peru Žlahtinu. Pero je ugodan oku, ali ne baš i uhu, zaljubljen u sebe i svoje nule na računu. Njegov pogrešan potez zapetljat će našu radnju. Igra ga poznato lice s malih ekrana, Zoran Pribičević.
Imate li kao redateljica veću tremu nego kao glumica?
– Zasigurno je riječ o drugačijoj vrsti treme, ali mislim da će mi na dan premijere srce ubrzano kucati kao i akterima. Još vjerujem da je u trenu izvedbe ipak lakše redatelju. No, ne znam dok ne probam. Atmosfera je odlična, probe traju dva mjeseca i beskrajno se zabavljamo. Uz sav multitasking i veliku odgovornost, svaki se dan smijem do suza. To govori o tome kakve glumce imam.
Čini li vam se da je menstruacija i dalje tabu tema?
– Sve dok postoji potreba da se riječ menstruacija mijenja pojmovima poput “stvari” ili “oni dani u mjesecu”, odgovor je – nažalost, da.
Gdje smo pogriješili da je i danas menstruacija vezana uz osjećaj srama i nelagode?
– Nismo nužno pogriješili. To se generacijama i društveno prenosi. Riječ je samo o nivou svijesti. Tek kada sam se počela baviti ovom tematikom, osvijestila sam da uloške skrivam čim ih kupim, nesvjesno. Prestala sam to raditi, svjesno.
Što mislite, zašto je to tako?
– Jer je intimno. A prirodno nam je skrivati intimu.
Kako popuniti tu rupu koju su ostavili neadekvatni obrazovni programi te potaknuti na razgovore o menstruaciji?
– Važno je da roditelji razgovaraju o menstruaciji sa svojom djecom. Tu sve počinje.
Na kakve sve predrasude nailaze žene kada je riječ o menstruaciji?
– Nažalost, postoje zemlje u kojima se menstruacija i dalje toliko stigmatizira da je teško povjerovati. Primjerice, u Japanu žene ne mogu biti na poziciji šefa kuhinje jer se smatra da su neuravnotežene te ne smiju pripremati hranu, u Iranu vjeruju da je menstruacija bolest, a u Afganistanu da tuširanje tijekom krvarenja izaziva neplodnost.
Koja su vaša sjećanja na menstruaciju dok ste bili djevojčica?
– Pamtim vječiti strah da će procuriti na odjeću, no on nije nestao ni dandanas.
Neke zemlje uvode zaposlenicama slobodne dane u vrijeme menstruacije, kakav je vaš stav o tome?
– Nije lako izaći na scenu s grčevima, zato sam sretna kad mi se posreći da u krevetu menstruiram, odnosno da imam slobodan dan. Liječnici su izjednačili menstrualne grčeve s bolovima tijekom infarkta – mislim da je to najbolji odgovor na ovo pitanje.
Sve više škola uvodi besplatne uloške za učenice, pozdravljate li tu odluku?
– Mislim da je to najbolji potez koji su mogle i trebale napraviti.
Liječnici su izjednačili menstrualne grčeve s bolovima tijekom infarkta - to je najbolji odgovor na pitanje o slobodnim danima
Što biste poručili mladim djevojkama koje će se tek susresti s menstruacijom i svim nelagodama koje ona donosi?
– Poručila bih im da je menstruacija podsjetnik da su postale žene, neka ih svaka nelagoda podsjeti na to koliko su jake i neka s ponosom nose činjenicu da su bića koja stvaraju novi život.
